Page 62 - Darovi ruha svetoga

Antonija Horvatek
Otisci u pijesku

Jedne noći čovjek je sanjao. Sanjao je da šeta po plaži s Gospodinom.
preko neba prikazivali su se isječci iz njegovog života. uz svaku scenu
na pijesku su se pojavljivala dva para otisaka stopala – jedan je pripa-
dao njemu, a drugi Gospodu. Kad je zadnja scena završila, još jednom
je pogledao otiske u pijesku. uočio je da na mnogim mjestima veza-
nima uz njegov životni put postoji samo jedan par otisaka. također je
uočio da je to vezano uz najteže i najtužnije događaje u njegovom ži-
votu. to ga je uznemirilo, te je upitao Gospoda:
– Gospodine, rekao si: kad jednom odlučim slijediti te, zauvijek ćeš
biti uz mene. međutim, uočio sam da vezano uz najteže trenutke mog
života, samo je jedan par otisaka u pijesku. Ne razumijem kako to da
si me napuštao onda kad sam te najviše trebao. Gospodin je odgovo-
rio:
– dijete moje, volim te i nikad te ne bih napustio! u najtežim tre-
nucima tvog života, tamo gdje vidiš samo jedan par otisaka, bio sam s
tobom i nosio te.

Vodonošina priča

Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na rameni-
ma okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu,
dok je drugi bio čitav i uvijek je uspjevao prenijeti istu količinu vode.
put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom vrču donosio
samo polovinu sadržaja vode do kuće. trajalo je to tako dvije godine,
iz dana u dan.
Naravno, cijeli vrč je bio ponosan na sebe što do kraja uspješno is-
punjava obveze. Siroti napukli vrč se stidio, osjećao poniženo i poti-
šteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze. Jednog dana
nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
– Sram me, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:

60