Page 63 - Darovi ruha svetoga

– Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i
na strani drugog vrča? to je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo
se vraćali. dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolaze-
ći pored njega svaki dan. da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota
ne bi ukrašavala moj put.

Sonja Tomić
Livada i pustinja

Kažem vam, ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!
Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvi-
šen. (Lk 18, 14)
molila se livada neka iz glasa vičući:
– Hvala, Bože, što nisam jalova pustinja, što mi je trava gusta i
meka, što šare poput mojih ni ponajbolje tkalje u sagove utkati ne
mogu!
Hitri vihor donio hvalisanje livade daleko u zažarenu pustinju. po-
gleda se jadna s kraja na kraj pa krikne:
– oprosti mi, Bože, što sam sama pustoš i pijesak. pogledaj, dubo-
ko u mojim tminama krije se klica tvoga života, ali ne klija zbog moje
suhoće. Stidim se, Bože, ali te preklinjem ne odvrati ni lica od moje
pustoši!
i Bog ne odvrati ni lica ni pogleda svog sućutnog oka i njegove suze
kanu u pijesak. a kad poslijednja kaplja iz Božjeg oka u pijesku umi-
nu, niknu prelijepo cvijeće, te se kao more zatalasa pružajući latice
hitromu vihoru i on dragosti napjeva:
što je kap u čaši spram morima svijeta to vlati su trave spram pu-
stinjskog cvijeta.

61