Page 5 - Dravakeresztur 100
P. 5

Kako bi se otelo prirodi njeno i kako bi transforimirali tradicij­
        ske načine dolaska do jestvina u ekonomičnu (i oporezivu) agrarnu
        proizvodnju, seljacima je naređeno da pretvaraju šumsko zemljište u
        oranice te isušuju močvare. Zapravo se u tim naredbama zrcali ideo­
        logija habsburških vlasti koje su razmišljale da se samo prehranom
        uzgojenim namirnicama stanovništvu jača zdravlje, što je, naravno,
        pogrešno, ali ih se privikava na red, kuluk i posvemašnju militariza­
        ciju bečke monarhije.
           Pravu sliku o tom svijetu močvara, jezera, kaljuža i neobuzdane
        Drave možemo steći na temelju isprave na latinskom jeziku datirane
        u listopada 1292. godine. Svrha te isprave bilo je međašenje između
        Martinaca i Dravljanaca i to uz nazočnosti zainteresiranih. Polazna
        točka međašenja bila je neka voda, močvara ili jezero. „Pošavši od
        jedne vode Kalysta (kaljuža), gdje se nalaze drva grma zvana horozth
        (hrast) i rakathya (rakita), krene se na jug i tamo naiđe na močvaru
        zvanu Otologa (livada ili šuma na otoku), zatim se stiže do jedne
        druge vode zvane Kalystha koju još nazivaju i malchichom (mla­
        ka), odande se skrene na istok, do jednoga grma kruške, i pošavši
        u  smjeru grma na istok, dolazi se do grma koji se nalazi u Oztrugi
        (otok), zvanoj Popoztruga (Popovsko ostrvo), i tu se završava.”
           U gore navedenom latinskom spisu svi se navodi pojavljuju na
        hrvatskom (močvara, mlaka, kaljuža, ostruga ili otok, nazivi za dr­
        veće i grmove), što je nedvojbeni dokaz o tomu da su u navedena dva
        naselja, jest u Martincima i Drvljancima obitavali Hrvati, ali i da je
        notar, zapisničar, jako dobro razumio hrvatski jezik.
           Zbog manjka povijesnih dokumenta nema sigurnih potvrda o sas­
        tavu pučanstvu datih područja, već dalo bi se pretpostaviti da  Hrvati
        ovdje kontinuirano žive od ranoga srednjega vijeka. S obzirom da je
        ovo podravsko tlo bilo i ratno poprište od 16. stoljeća (1532.) pa do
        protjerivanja osmanlijskih osvajača (1686.), mjesno je stanovništvo
        napustilo svoja naselja, preselivši se na sigurnija područja između



                                                                        5
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10