Page 7 - Dravakeresztur 100
P. 7
guć dva dni bude ovu vendar na v saki oranje jeden put. Item gda
nibu orati z četverim marhom ako bi potribno bilo dvojem, jeden
svim…”. Povrh toga bili su dužni davati „od sega kaj u zemlieh rodi”.
Srećom nam je ostao sačuvan popis kućedomaćina s veličinama
sesija koje obrađuju iz 1767. godine. „Iván Marics 1/4, Balás Moslá
vecz 1/4, Gyura Pandur 1/4, Mihály Jevocsevics 1/4, Marko Pandur 1/4,
Peter Pandur 1/4, Mihály Vince 3/8, Jakab Marics 1/4, Thamás Marics
2/4, Ivan Bőrkős 2/4, Ivan Szabo 2/4, Lovro Ribár 2/4, Gyura Ribár 1/4,
Mátyás Ribar 1/4, Mihály Balasics 1/4, Mihaly Borbás 1/4, András Kollár
1/4, Steffan Marics 1/8 és Andras Moros 1/8.” Seoski knez je bio „(Judex
Major) Laurentius Ribar, prisežnici (Jurati): Jacobus Marics, Georgi
us Pandur, Michael Borbás, Mathias Ribar i Joannes Szabo.”
DOKUMENTI O gRADNJI KAPELE
Gradnji kapele Uzvišenje Svetoga Križa u podravskim Križevci
ma prethodili su dugotrajni pripremni radovi. Valjalo je osigurati
zemljište za gradnju, ovjeriti ugovore o darivanju, napraviti nacrte.
Trebalo je izračunati cijenu koštanja građevnoga materijala i radne
snage. Nakon gradnje kapelu je trebalo opremiti potrebitim namje
štajem i misama zadušnicama zahvaliti se darovateljima. O svemu
tome postoji opsežna dokumentacija.
Misao i gradnja kapele bez nesebične donacije Marka Ribara,
rođenog u Križevcima, jedva da bi se mogla ostvariti. Ribar je livadu
na kraju sela mijenjao za zemljište pored škole, a novo je zemljište
darovao zajednici za gradnju kapele. Osnovao je zakladu za gradnju
kapele. Položio je 5.000 kruna za plemeniti cilj gradnje kapele te
povrh toga i 520 kruna za održavanje misa zadužnica za njegovu
dušu i dušu supruge Vite Sabo. Marko Ribar je naime 10. rujna 1911
godine u oporuci sva svoja dobra ostavio nasljednicima, navodeći
kako su oni dužni poslije njegove smrti za godinu dana isplatiti 3.000
7