Page 6 - Dravakeresztur 100
P. 6
Dunava i Tise – neki pod vlast habsburškoga cara, neki pod vlast
osmanlijskih vladara.
Tradicionalne naseljene lokacije su tijekom povijesti puno puta
bile naseljene i razarane, a tako je bilo i s Križevcima. Naselje bilo je u
vlasništvu Pečuškog kaptola. Povjesničar Géza Kiss iznosi (navedena
knjiga, str. 140) da u Križevcima između 1696. i 1714. godine bilo
je pet oporezivanih domaćinstava, dok je 1720. godine ovdje stano
valo približno 100 do 150 mještana. Komorski popis iz 1715. piše o
kmetovima križevačkog dobra da se već godinu i po nalaze na ima
nju, prema tome, naselili su se godine 1713., ali ima i ranijih podata
ka iz 1711. godine (navedena knjiga, str. 115). Sigurno znamo da su
Križevci 1784/85. godine imali 182 stanovnika.
Nije sačuvan najraniji urbar Križevaca pa nismo sigurni kako je
vlastelin izračunao iznos poreza i daća. Sigurno znamo da su sta
novnici Križevaca u sredinom 18. stoljeća bili porezno opterećeni
sa ukupno 38 forinti te za pojedine sesije po 10 forinti. Za svaku
košnicu plaćali su 10 denara. Svaki bračni par davao je kaptolu par
pilića i jednu kornjaču. Ovu su dažbinu međutim mogli zamijeniti
sa 12 denara i 10 jaja.
U Arhivu Šomođske županije u Kapošvaru sačuvan je urbar Križe
vaca na hrvatskom jeziku, što govori o nacionalnom sastavu Križe
vaca, ali i o njihovom socijalnom statusu – za svako selo Šomođske
županije u kojem su dominirali Hrvati urbar je pisan hrvatskim je
zikom i to mješavinom kajkavskog i štokavskog narječja i grafijom
koja se tada uobičajeno koristila za zapisivanje hrvatskoga jezika s
obje strane Drave. Kraljica Marija Terezija (1740.–1780.) urbarom
je odredila 1767. godine obveze kemetovima, kako prema središ njoj
vlasti tako i prema feudalcu: „…u ovom selu Dravakeresturu… svo
jih marvia za dvojnih iliti od marhu svako litto od… zemeljskoga
Gospona paša izkupiti sbog toga u ovomu poglaviju uveh versti neće
za prvi danu kašnju marhu dužni nisu davat… svojom marhom i
svoim plugom i zubačom i ako štiri marhe ne bi imal zkupa z spre
6