Page 47 - Frankovics_Dravasztara_templom_66
P. 47

starin tördelt_Layout 1  2014.10.22.  11:45  Page 45






                                       Matuzalemi


              Po nedavno obnovljenoj cesti se vozimo do Šeljina. Od tog mjesta
              trebamo proći oko četiri kilometra, kroz Ivanidbu, čija kalvinska
              crkva izazivački nudi svoje svojstvene, lijepe, drvene kasete na stropu
              cvrkve, izrađenih od drveta sa slikama: oslikano cvijeće, neke dravske
              vile pola ribljeg a pola ljudskog tijela, što su radovi samoukih seoskih
              majstora „tišljara” (stolara)...
                I dok kažete kiks, podravski rečeno „za anc-cvaj” već ste u Starinu.
                Pri ulazu u selo dočekat će vas tri stoljetna hrasta. Bili bi oni nijemi
              svjedoci prošlih vremena. Ali su i više od toga. Skrajnji ili prvi hrast
              – dolazeći od Ivanidbe, gdje na pašnjaku vidite pravo čudo, par konja
              i krava, a nešto udaljenije, bunar nekadašnji s ravnom đermom, koja
              u pjesmi „škripi”, no danas već nitko ne grabi vodu iz bunara –, u
              svojoj krošnji nosi suhe grane, omiljeno mjesto nekadašnjeg slaven-
              skog boga groma, Peruna. Naime, hrast je njegovo sveto drvo, a kroš -
              nja se poistovjećuje s nebom. Možda su upravo tada bila ta tri hrasta
              još kao nejaka rasad posađeni, ili samonikle slabašne jedinke, kada
              je 1767. stigao u selo sačinjeno od svega par kuća, popisivač da u
              duhu naredbe carice i kraljice Marija Terezija poimence popiše tko
              stanuje u Starinu, i kakvim svakojakim teretima se može teretiti i ve-
              zati za zemlju, pri tomu skrativši mu slobodu seljenja. (Bunjevački
              Hrvati nisu bili vjekovječni kmetovi kao naši Hrvati u Podravini.)
              Nije bilo tu nikakve iznimke, čak ni onda, ako se je živjelo u nepro-
              hodnim šumama, ili na močvarastom tlu, nije smetalo ako do naselja
              vodi jedino staza kroz glib, odnosno, popisivačima nisu promakli čak
              ni visovi sa svojim kantunskim stočarstvom, ako je bilo tamo samo
              ijedne žive duše. Popisano je sve živo, hoću reći svi živi ljudi sposobni
              za plaćanje i reguliranje nameta. Zna se, tko je imao više plodnih ora-
              nica snosio je veće terete. No, urbar je regulirao sve namete, dažbine
              i „rabotu” (kuluk ili tlaku) kmetova, ali vlastelin iznad onoga što mu
              se je obavezno davalo, nije mogao više ušićariti, niti silom oduzeti od

                                                                            45
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52