Page 29 - Dravakeresztur 100

PRIČE BIJELIh LJEPOTICA ŽMIRKAVIh OČIJU

Male, crne oči bijelih ljepotica žmirkaju na proljetnom suncu stojeći
na čvrstim nogama te oko njih pokošena trava širi svoj opojan miris,
naime dvorišta valja kositi, a ove ljepotice s pravom iziskuju njegu,
da ih, ako i ne svake godine, kao nekoć, za proštenje valja popra­
viti, obnoviti i „poličiti” ili „počapati” (okrečiti), barem za blagdan
Svetog Roka, dočekaše nas u podravskim Križevcima. Ljepotice nisu
ništa drugo nego „stare iže na poceki”, kako se nazivaju u Lukovišću
i Križevcima, dok u drugim selima pitomog podravskog kraja bile
bi to „kuće”. U njihovoj blizini naći će se još poneki – ovisno o jačoj
jezičnoj kajkavštini, bio bi to stari „zdenec”, ili pak u mješovitoj što­
kavskoj sredini bunar.
Tako se spominje i neki Banderov bunar između Križevaca i Mar­
tinaca iz kojega je nekoć izbijao plamen.
No, od križevačke kapele nedaleko, kod nekog mosta najhrabri­
ji lovac sela, ne vjerujući kazivanjima i opomenama mještana da se
tamo u gluho doba noći pojavljuje roktajuća krmača, sve dotle dok se
i sâm nije uvjerio u istinitost „babljih priča”, odjednom začuo rokta­
nje. Iako se na licu mjesta „mam” (odmah) nije ukočio, već smatrao
je boljim dati se u bijeg. Pri tomu je za svaki slučaj ponovio oprobanu
formulu koja može biti u takvom slučaju u pripomoći, kada se ono
čovjek nađe u nebranom grožđu: „Svaka duša Boga fali, a ti koga
fališ?” Navodno, ni to nije pomoglo, već je tako bježao da su mu pete
udarale u „stražnjicu”, kao što i nekadašnjeg „malog birova” udaralj­
ke u bubanj, koji je bio u službi sela a njegov instrument s kojim je
zarađivao svoj kruh također u vlasništvu sela. Naš lovac vođen po­
dukom podravske mudrosti „Sram, za tram!”, eto, pobježe! Stigavši
do male kapele osjećao se je već sigurnijim. Naime, u njoj se s desne
bočne strane nalazi kip Sv. Roka, svetca hodočasnika, kojega je od
smrti glađu spasio njegov mali „cucek” (pas), donoseći mu u usta­
ma kruh, lizavši mu ranu na nozi koju nam svetac pokazuje ispod

29