Page 24 - Dravakeresztur 100
P. 24

No na križevačkom proštenju sklapala su se i trajne ljubavi, one
          do groba, dakako, bilo je i prolaznih avantura, na koje tko će se više
          sjećati, ni oni čak koji su ih doživjeli ili prepričali drugima.
            Kasnije smo u Križevcima snimili film. U pripomoći su nam bili
          članovi plesnog ansambla Baranja u Pečuhu, pod vodstvom čuvenog
          koreografa Antuna Vidakovića i plesačice Éve Bálint. Mišo Balaž te­
          levizijski urednik nastojao je osmisliti film za Dan mrtvih i Svih Sve­
          tih, na svojstven način odajući čast umrlima. Kamermanu Sándoru
          Hádi nikada ništa nije promaklo, kamerom je zapisao i najsitniji de­
          talj, dočarajući gledateljima lirski ugođaj. Ulazio u stvaralački proces
          ekipe i dao sve od sebe. A zašto baš u Križevcima? Jer je ovdje bilo
          najviše nadgrobnih spomenika s ispisanim tekstovima na hrvatskom
          jeziku. I druge plesačice ansambla Baranja bile su pravi akteri našeg
          filma. Čovjek je mogao steći dojam da iz magle, ustvari vještačkog
          dima (imali smo i pirotehničara), uskrisavaju u bijelo ruho odjeveni
          pokojnici. Na temelju mojih sakupljanja u ovom kraju osmislili smo
          bijele vile, ktonične božice podzemnog svijeta i umrlih.
            Mještani Križevaca, tako i majka našeg Marcike Pandura, nam je
          na sočnom martinačkom narječju oživjeli nekadašnji hrvatski kult
          pokojnika predaka. U predajama dolazi do izražaja njihovo dubo­
          ko štovanje. Oni su ti koji s nama dijele blagdane, ponajviše dolaze
          među nas na Božić, priželjkujući toplinu, koju zrači ugrijana peć, a
          još više ljudska dobrota. Već je davno palo u zaborav da su nekoć
          naši preminuli pretci imali ovbezu starati se o svojim potomcima.
            A vile su pak, o čemu ponosno pričaju mještani u susjednom Sta­
          rinu, u njihovom hataru, kada klasa zlatna pšenica, izvodile kolo, te
          su im se čak do žetve, dobro vidjeli tragovi na žitnom polju u krugu
          pogaženog žita. No nešto dalje stanujući Brlobašćani su mi kazivali
          kako su vile u njihovom žitnom polju načinile postelju, a da je te
          godine jako dobro urodilo žito.
            Prema predajama u susjednim Martincima i Starinu žitni rod
          obično se na „Trojake” (Duhove) krade. Mjesni vedovnjak dobro

          24
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29