Page 21 - Dravakeresztur 100
P. 21

to treba se družiti hladnim gemištecima ili pivom, ali ne smije se
        gubiti iz vida da i sama čaša izvana za časak pomalo treba zamagliti
        i „oznojiti”.
           Stigavši tako u Križevce put nam je vodio najprije kod našeg pri­
        jatelja Marcike Pandura, bolje poznatog „figaro­a”. Stanovao je u kući
        krovenici (sa šopom) koja je bila postavljena „na poceke” (kanate).
        O njegovoj kudravoj kosi mjesni pjesnici mogli su ispjevati stihove
        bećarca, ciknuvši u kolu makar i ovo: „Našem Marku, kudrava je kika
        / S čim se diči naš figaro­brica”. Marci je kasnije radio na željezničkoj
        postaji u Foku. Imao je sigurnu zaradu, povrh toga crvenu tanjuraču
        kao dio strogo propisane uniforme Mađarskih državnih željeznica
        (MÁV – bio je s pravom često meta hrvatskih pisaca!), a pod pazu­
        hom nosio je po potrebi crvenu zastavicu, stavljao u usta „pištajku”
        (zviždaljku), saluterajući se dolazećim i odlazećim strojovođama.
        A kada je zatrebalo podizao je okruglu pločicu, signalni znak, čija je
        zelena strana značila polazak vlaka ili ga zaustavši s njezinom dru­
        gom, crvenom stranom. Marci ili Markena je trebao pravovremeno
        spustiti brklju, koja je i „prijeko 15 minuta mogla biti spuštena”. Na
        jednu je nogu šepao, ali je od zgrade željezničke postaje trebao ot­
        pješačiti do ručke koju je okretao i tako pomaknuo k njoj nadovezan
        lanac, koji se pružao ispod zemlje sve do brklje, te se ona podizala
        ili polako spuštala. Bilo je vremena za sve, naime ovdje nikada nije
        projurio nikakav ekspresni vlak, već po voznom redu točno stizao
        osobni ili teretni vlak. Putujući datom rutom autom, za vrijeme is­
        krsnule primorane pauze, kada se pred čovjekom polako spušta ram­
        pa ili je već spuštena, nerijetko sam mu mahao, pozdravaljajući ga.
        Svojim sam sinovima ovdje pokušao objasniti riječ „brklja”, poka­
        zujući rukom prema tom željeznom čudovištu. Smatrao sam, a i da­
        nas sam toga mišljenja nema hrvatstva bez hrvatskog govora! Neki
        misle drugačije, pa nek im bude na volju!
           Majka Marcike bila je rodom iz Martinaca. Kod njih smo ostavili
        bicikle s prijateljem Tiborom Patakijem, zvanom Piskorov Tibi, koji

                                                                       21
   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26