Page 23 - Dravakeresztur 100

nosti. Naime, u peštanskim restoranima gospoda su takvo piće kon­
zumirali, a nama đacima­seljacima, nedjeljom u dokolici šetajući se
glavnogradskim ulicama, nije nam promaklo da na taj način „upoz­
namo” i lagodniju stranu života. U toj ljetnjoj žegi čovjek bi ispio s
ribama i žabama skupa svu vodu Drave. No, vraćajući se kući, iza
šume Đote, prostirao se lukoviški pašnjak Zvirek sa svojim bunarom
i u njemu s osvježavajućom vodom. Nismo propustili priliku da se
dobro ne napijemo hladne vode.
Samo da ponovim u križevačkom kirvajskom metežu posmatrali
smo lijepe djevojke. Dabome, svaka je bila lijepa u širokim najlon­
skim haljinama, naime i ovamo je prodirao svijet kapitalizma, do­
noseći nam, eto, i modu. Djevojke plešući okretale se kao ringšpil,
a bijela im suknja lebdjela u zraku. Svirali su Cigani mužikaši. Brzo
su oni naučili svirati rock­and roll a kasnije i twist. Violina im se
bijelila od praha koji je padao sa strune gudala, vragolasto ga vukući
i rivajući „sim­tam”, „cicugali” su kao glasni štričkovi u prednoćnim
ljetnim danima.
Šestdesetih godina prošlog stoljeća preselili se Romi iz koliba
na Zokogi u obližnja sela, tako i u Bogdašin. Našao se među njima
i crnoputi Janči, bez kojeg niste imali niti jedno proštenje u svim
obližnjim naseljima. Zaredom je išao od kuće do kuće, upitavši do­
maćine da li je slobodno svirati. Naravno da je bilo slobodno. Za­
radio je novaca i bio punuđen čašom pića. Na licu mjesta odužio se
sviranjem omiljene i vesele pjesme domaćina, zvanog gazda. Praznik
onda je pravi, ako ima veselja, i ako smo dobro raspoloženi.
Tada je i mjesna crkva bila dupkom puna s pridošlim narodom.
Sjećam se jednom u lukoviškoj crkvi, kada se je na predikaonicu
popeo otac franjevac, a jedno vrijeme lukoviški, starinski i marti­
nački župnik, László Boros Gyevi, koji je nedavno preminuo u du­
bokoj starosti u franjevačkom samostanu u Gyöngyösu, propovijed
je održao na hrvatskom jeziku, govoreći o nekom malenom cvijeću,
o njegovoj savršenosti, kao o Božjem stvoru.

23