Page 22 - Dravakeresztur 100
P. 22

je brijački zanat izučio u Foku, a sa Marcikom Pandurom, zvanim
            figaro, bili su „t’rdi ortaki”. Kasnije je i on napustio zanat, zaposlivši
          se u Kapušu (Kaposvár) kao vozač teretnih automobila. Kćerka mu
          je postala liječnica. Put za podravskog čovjeka uz mar, trud, istraj­
          nost i samopožrtvovanje u svakojakim društvenim okolnostima do­
          nosi svoje plodove.
            Figaro nam je dao četku da od prašine očistimo cipele. Ni go­
          vora da se ide na zabavu u prašnjavim cipelama! U dvorištu doma
          kulture bio je podignut šator od odjsečenih grabovih grana i granči­
          ca. A kada smo ovamo pristigli, moglo se je sjesti i naručiti bocu
          hladnog piva. Mladalačkim, oštrim okom posmatrali smo djevojke,
          pa zato smo i došli. Ona koja vam se dopadne tu valja zamoliti na
          ples. S Ružom Berkić išli smo u Srpskohrvatsku gimnaziju u Bu­
          dimpešti, bila je starija godinu dana, a razredni drug mi je bio Mina
          Mođoroši, najbolji đak gimnazije, i Josip Fridrich, ovog drugog zvali
          smo „Frici”. Dva ova moja zemljaka u budimpeštanskom đačkom
          domu u ulici Munkácsy ne bi propustili niti jednu prigodu da ne
            skrenu jedan drugom pažnju na približavajuće blagdane u svome
          selu, a kojima oni zbog datih okolnosti ne mogu prisustvovati. Obič­
          no bi jedan drugoga podsjetili da će biti održano „prošćenje”, te reda
          radi trebaju otići dva­tri špricera popiti. Nikada nisu kazivali da idu
          popiti nešto manje ili više, već toliko koliko tijelo zaželi. Mina je uz
          posao u jednoj pečuškoj banci završio pravni studij, Frici pak našao
          se u zaladskom okruženju. Mina nas je nedavno na zanavijeke na­
          pustio, odselivši se na drugi svijet. Za vrijeme ljetnih ferija su oni,
          kao i moji martinački vršnjaci, išli „u kalvine” raditi, gdje su „kama­
          re metali”.
            Ako se dobro sjećam prigodom jednog proštenja u Križevcima,
          na kojima sam bio svega tri puta, mogla se je kupiti piva „Sirály”
          (galeb)  sa  srebrenim  staniolom  oko  vrata  boce,  ali  bila  je  užasno
          skupa. Dobro je bilo ako sam od dobivenog džeparca mogao kupiti
          dvije­tri boce piva. Ovakvo pivo bilo nam je poznato iz date udalje­

          22
   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27