Page 20 - Dravakeresztur 100
P. 20
USPOMENE NA KRIŽEVAČKU „BUČURU”
Koliko puta smo samo trebali uzjahati bickl da odemo u udaljenije
Križevce na „bučuru” (proštenje, kirbaj)? To je bila možda zadnja
bučura u godini u tim našim podravskim naseljima, vezana za blag
dan Svetog Roka, zaštitnika od epidemije kuge, kuda smo kao mla
dići rado odlazili.
Krenuvši na put iz Lukovišća vozili se biciklom na nasipu Drave
od Martinaca, ili smo išli kroz mađarskih kalvinskih naselja Foka
i Markoca, naime iz Martinca, vodeći se pješačkom stazom pored
šume Đote, prije se moglo stići u Križevce. No kada ste već na mar
tinačkom dravskom nasipu, odande za svega jedan dobar skok i od
mah se stiže u Križevce kroz pašnjak sa stoljetnim jagnjedima.
Od svoje lukoviške pokojne tetke sam čuo da je između dva rata
supruga mjesnog učitelja u Križevcima podučila školarice vještini
kuhanja punjene paprike. Rodbina „daleća” i bližnja, koja je dolazila
u Križevce ovdje je po prvi puta okusila ovakvo slasno jelo koje su
nam pored sarme možda ostavili Turci. Eto, nešto da i dobro kažem
o osvajačima. Naravno, da su oko stola okupljeni ljubazni domaći
ni i gosti poslije drugog „gomboca” (kugle) bili siti i zadovoljno su
oblizali svoja usta. Pa kako to već i biva, gošće, „dekle” (cure) i žene,
odmah su zatražile recept. No ako je vjerovati legendi križevačka
punjena paprika polako se kuhala na svim podravskim prostorima
jer su žene jedna drugoj rado predale tajnu recepta i sjemenje pap
rike za rasad. I možda ćete se odmah malo začuditi! Ovdje nikada
nisu punjenu papriku pravili na slatko, naime hrvatski podravski
želudac ne voli je tako, kao ni nekadašnju u „kofrtanje” savijenu gi
banicu, već mu je slasnija, ako sir u njoj pomalo bude kiselkasti i
slan. Dakle, kao predložak za punjenu papriku je donekle poslužio
„bošpor”, tj. sos od rajčice, u koji valja staviti kobasicu ili udariti jaje,
jer samo tako valja, inače je za „cucke” (pse). Ali bila bi to već jedna
druga priča. Zna se da punjena paprika sklizne na svoje pravo mjes
20