Page 31 - Dravakeresztur 100

našao nešto na putu ili u polju, recimo potkovu ili čavao, bilo što,
kao što rekoh, ponio je kući, jer možda vremenom služit će za nešto.
Tako vam seoski tavani mogu postati pravom neiscrpnom riznicom,
kuda su stavljeni i nekadašnji predmeti, alati, lampaši, koji već nisu
bili rabljeni, ali znajući za staro pravilo, samo da ponovim: „Nikad
se ne zna, možda će jednom zatrebati”. Tako to bilo i s tom kame­
nitom životinjom. Pa ako je već ima, nije za baciti, kako to obično
kazuju naši ljudi, prisjetivši se na svoje mladalačke, momačke dane,
kad su oni bili „faljim dečki”, a ne za odbacit. Kamenita koza ili lisica
stavljena je na „branu” ili drljaču te se oranje s njom podrljalo, grude
ositnjavale a sjeme moglo izbijati iz zemlje i lijepo porasti, stasati u
rodno klasje i donositi bogat rod.
Vrijeme za vremenom, i nakon puno­puno godina pojaviše se
neki potomak tog Turčina koji je svojim sinovima pričao da se u
hataru Križevaca (Lukovišćani, Mohačani i Suhopoljančani kazuju
da u njihovom hataru!) nalazi ta kamenita lisica. Kao svjedočanstvo
o tome predao je svomu potomku ključ s kojim se mogla kamenita
lisica / koza otvoriti.
Naravno, mještanima ni na kraju pameti nije bilo da tamo ima
neke brave. Sve o svemu, mladi Turčin prešao je preko Drave i zapi­
tao Križevčane ima li takve kamenite lisice negdje?
Dobivši potvrdan odgovor otišao je do kamenite lisice i otvorio
bravu, izvadivši iz nje golemo blago te ponio sa sobom u svoju zem­
lju.
Vremenom doznavši Križevčani što se je ustvari dogodilo, jedno
su vrijeme negodovali. No ponovo je stiglo vrijeme za sjetvu i kame­
nita lisica ponovo se našla na drljači.
I ponovo je bila godina berićetna, zlatno klasje donosilo obilan
rod a koje blago vrijedi.

31