Page 41 - Frankovics_Dravasztara_templom_66
P. 41

starin tördelt_Layout 1  2014.10.22.  11:44  Page 39






                Turci su s Dubrovnikom održavali dobre veze. Grad im je plaćao
              porez, a njihovi su trgovci na području pod turskom vlašću slobodno
              živjeli i trgovali.
                Na žalost u ovim otežanim uvjetima, uspješnost zalaganja otaca-

              s većenika otežavale su i druge okolnosti. Naime, u Pečuhu su posto-
              jali sukobi ne samo između katolika i nekatolika, već i među samim
              katolicima.
                Tako su, primjerice, svjetovni svećenici i franjevci bili protiv isu-
              sovaca, a licencijati sporili se sa svećenicima i redovnicima.
                Nesloge je bilo i među samim isusovcima Mađarima i Hrvatima.
              Poznat je bio spor između oca Jánosa Csernekyja, koji je bio mađar-
              skog porijekla i koji je između 1618.–1629. bio superior i biskupski
              namjesnik, te isusovaca podrijetlom Hrvata. Sukob je imao za pos -
              ljedicu isključenje Csernekyja iz Reda „zbog nedoličnog vladanja za
              jednog redovnika”, pa je na koncu i odstranjen. János Cserneky ostao
              je u Pečuhu i službovao kao svjetovni svećenik, te je unio veliku zbrku
              u redove hrvatskih i mađarskih vjernika.
                On se usprotivio hrvatskom „dobroćudnom i besprijekornom sve-
              ćeniku Cvetiću, vrlom dušobrižniku, koji je našao načina kako da
              pridobije ovdašnji narod”, kako je svoje mišljenja o Cvetiću zabilježio
              otac Matija Vodopija. Otac Juraj Cvetić je unatoč svome protivljenju
              oko vodstva latinske škole ostao ukupno 18 godina u Pečuhu na čelu
              škole. (U svojoj 59 godini života preminuo je 26. prosinca 1638. go-
              dine u Zagrebu).
                Pokušaj Csernekyja da pobuni mađarske vjernike bio je kratkog
              vijeka, jer su se mađarski vjernici s vremenom vratili svojim hrvat-
              skim isusovcima. „On kani preuzeti školu, na dva dijela podijeliti
              misno ruho... Ali mu nismo ništa od toga dali...” piše isusovac Matija
              Vodopija iz Pečuha vrhovnom starješini Reda M. Vitelleschiju (14.
              lipnja 1625. godine). Na žalost prilike se, ni nakon četiri godine, nisu
              ništa promijenile, stoga Vodopija bilježi: „Bolje se možemo spora -
              zumjeti s Turcima, nego s lošim katolicima.”

                                                                            39
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46