Page 40 - Frankovics_Dravasztara_templom_66

starin tördelt_Layout 1 2014.10.22. 11:44 Page 38

mađarski. Narod je svagdje radosno primio nadbiskupa. Na državnoj
granici prema Blatnom jezeru (Balaton) Turci su u to vrijeme obično
onemogućavali vizitaciju.
Pečuški naslovni biskup je tada bio Benedikt Vinković koji doduše
nije boravio u središtu svoje biskupije, već u Zgarebu. On je zamolio
isusovce u Beču i Gracu da prime u svoje škole njegova četiri pečuška
klerika, nastojeći i na taj način izmijeniti postojeće stanje u Pečuškoj
biskupiji u kojoj je dušobrižništvo za više tisuća vjernika vršilo samo
sedam svećenika.
Da bismo dobili pravu sliku o gradu Pečuhu mogli bismo navesti
i Massarechijev izvještaj (1633.): „Grad Pečuh nalazi se na lijepom
brežuljku, a okolo njega prekrasna je i bogata ravnica. Pečuška je ka-
tedrala lijepa građevina (bila!), uz nju je ruševan i nenastanjen bis -
kupski dvor. U gradu postoji katolička crkva koju pohodi oko 500
katolika Hrvata i Mađara. Dušobrižnici su četiri isusovca već 15 go-
dina (od godine 1618. – autorova opaska), tri Mađara i jedan Hrvat;
oni drže škole za 30 mladića koji imaju postati licencijati. U selima
oko Pečuha u selima žive seljaci katolici Hrvati i Mađari. Kao i u Sri-
jemu, tako se i u Pečuškoj biskupiji vide mnoge porušene crkve i sa-
mostani a što se ne može gledati drugačije nego sa suznim očima.”
Dokument nam govori kako su isusovci nastojali što prije osposo-
biti licencijate, a kasnije svećenike, što višom izobrazbom.

Ine pojedinosti iz prošlosti isusovačke
škole i prilikama u Pečuhu

Imućni dubrovački trgovci su na području pod Turcima (u grado-
vima Beogradu, Mohaču, Pečuhu, Temišvaru i u drugim mađarskim
gradovima) materijalno pomogali rad isusovaca: novcem, hranom,
odječom i poštanskim uslugama (pisma su često oni nosili), odnosno,
svojim su kočijama vozili svećenike.

38