Page 28 - Frankovics_Dravasztara_templom_66
P. 28

starin tördelt_Layout 1  2014.10.22.  11:44  Page 26






              bovec). Takva je sudbina zadesila crkve u Gornjoj Baranji južnom
              Šomođu, kao što nikada nije bila izgrađena crkva u Baski, Gilici, Ge-
              rendi (između Lukovišća i Potonje). Također bremenita vremena pre-
              živjela je i crkva u naseljima Nagydobsza, Istvándi (hrv. Ištvandin),
              Darány (hrv. Daranj), Újnép, i u drugim mjestima.
                Opstojnost tih crkava, djelomice ili u cjelosti, može se zahvaliti ko-
              rumpiranosti turskih zapovjednika. Stanovnici mjesta Sellye (hrv. Še-
              ljin) su 1546. godine za 80, a stanovnici Nagyharsánya za 100
              srebrenika otkupili svoju crkvu i spasili je od rušenja. Stanovnici
              Botyke (danas Botykapeterd, između Szigetvára i Szentlőrinca) svoju
              su crkvu spasili u dva navrata, ali prema jednom podatku iz 1747.
              građevinski materijal je ipak prenesen u Siget. Sve ovo može nam
              posvjedočiti kako su Osmanlije u crkvama (i u drugim tvrdim zidi-
              nama) zamijetili da si mogu osigurati koristan materijal.
                Poznato je da je stanovništvo na ranijim svojim obitavalištima ili
              na otocima, odnosno u šumama, kao nadoknadu za spaljene crkve
              od drveta podiglo nove. Svećenici tih jednostavnih zgrada nesalom-
              ljivim su uvjerenjem u vjeru propovijedali poruku utjehe: „Božja
              crkva biti će ponovo izgrađena molitvama!”
                Stanovništvu na južnougarskom području neprestano je prijetila
              opasnost od raznih napada vojske. Porasle su i obveze plaćanja poreza
              stanovništva, naime uvedena je praksa dvostrukog plaćanja poreza,
              tj. moralo se podjednako plaćati novoj (osmanskoj) i staroj (mađar-
              skoj) vlasteli. Zbog prijetnji i stalne opasnosti od prolazaka vojske,
              mnoga su naselja spaljena i napuštena, uključujući i mala, ali brojna
              mađarsko-hrvatska sela u Podravini. Osmanlijama, kao i suprotnoj
              strani, postalo je razvidno da opus tošena zemlja (terra deserta) ne
              donosi nikakvu korist, stoga su Osmanlije pokušali stanovništvo, koje
              je izbjeglo zbog ratnih pohoda, ponovno primamiti na povratak. Jed-
              nako tako bilo im je jasno da se stado bez pastira ne može održati na
              okupu. Onim pak reformatskim pastorima koji su bili voljni vratiti
              se na okupirana područja, davali su propusnice, tj. zaštitna pisma.

              26
   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33