Page 34 - Frankovics_Dravasztara_templom_66

starin tördelt_Layout 1 2014.10.22. 11:44 Page 32

Vrativši se spominjanoj drami O braku svećenika Mihálya Sztáraija
valja istaći kako u njoj katolički svećenik Antun prihvaća nova učenja
– drugi akteri „uvjerit će ga” u istinitost reformatskog nauka.
Pretpostavljamo da je sam „ishod” sinode u Vaskaszentmártonu
bio već unaprijed „poznat”, ponajprije samim Osmanlijama, što su
držali strogo u tajni. Odluka je donesena u Budimu, na višoj instanci,
naime šeljinski vojvoda nije mogao raspolagati s takvim ovlastima
koja bi se ticala same vjere podanika. Doznali smo da je i sam pro-
povjednik Georgius Prodanisinus s pravom strahovao jer je bio ne-
poznat sam ishod sinode, unatoč tomu što su Osmanlije u tom
kratkom vremenskom razdoblju bili naklonjeni protestantima.
Iz današnje perspektive ne nalazimo pravi odgovor na kojem je je-
ziku tekla rasprava. Vjerojatno na latinskom, budući da tim jezikom
nisu vladali tek katolički i reformatski svećenici nego i sâmi Turci.
Bez dvojbe se može ustanoviti da su protestantski svećenici u pozna-
vanju i interpretaciji Evanđelja i na mađarskom, dakako i na hrvat-
skom jeziku, bili verziraniji i uhodaniji jer im je bila dužnost na
materinskom jeziku širiti nova Lutherova učenja čime su pridobili
mnoštvo mađarskih žitelja te imali na raspolaganju potrebne knjige.
Podjednako su vodili skrb o duhovnom životu svojih vjernika, kao i
o edukaciji školske djece.
Osmanlije su iz pragmatičnih razloga presudili u korist reforma-
tora i donijeli zastrašujuće odluke i prijeteće mjere za svake buduće
pokušaje katoličkih svećenika na ovom okupiranom području. S raz-
logom je upitno jesu li se toga kasnije i pridržavali? Vjerojatnije i nisu,
budući da se nisu htjeli miješati u vjerske poslove svojih podanika.

* * *
No, zahvaljujući pečuškim biskupima hrvatskog podrijetla koji ova
područja pod Osmanlijama upravljaju iz Zagreba te šalju ovamo
hrvat ske svećenike, katolički će duhovni život ponovno oživjeti u 17.
stoljeću, nakon polustoljetnog zastoja.

32